utorak, 20.05.2008.
evo i nas;)
Arsen Dedić - Sine moj
Nedaj da ti igru kvarim
samo mirno kocke slazi-zamak svoj.
Ostaje ti malo dana
bez nevolje i bez lazi,sine moj.
Ja sam znao gdje je sreca
kojim putem treba ici
al' ni danas neznam prici njoj.
Samo spavaj,snijeg je vani
ovo staro srce brani tvoj san.
Kad bi znao sto je tamo
nebi zurio da primis dio svoj
al' ne vrijedi sto mi znamo
sve je bolje sam sto cinis,sine moj.
Ti bez straha uvjek podji
kamo god te zivot salje,sine moj
i ne misli nikad na me
znam da ljubav ide dalje,sine moj.
Sto da pricam da te ucim
bice bolje da te ljubim
mnogo vise trebace ti to.
Samo spavaj,snijeg je vani
ovo staro srce brani tvoj san.
Sam ces znati cemu sluzi tvoje srce
njeznost,znanje,zanos tvoj.
Sve ce pasti pred tim zidom
i imaces uvjek manje,sine moj.
Sine moj,sine moj.
Sam ces znati cemu sluzi tvoje srce....
petak, 16.11.2007.
........rodija se sin
........evo lipi moji,ja rodila,napokon,doduše ima 37 dana,točnije 10.10. u 6:58h,dečko se zove nino i ima je 4kg i 53cm......mamin herkules,bilo je svakojakih problemčića,pa smo to obavili na carski rez,ma bitno da je sve ok i da on upravo sidi na meni i ovaj monitor je neko čudo pregolemo jer ne skida pogled s njega...................eto
klik
Davno je bilo kad je nestao ti svaki trag
Zelje i htjenja tvoja cudna tad su bila
Sunca sjaj u noci htjela si uvijek ti
Znala si nama novu igru nac i sretna biti
Meni si uvijek mogla prici kao nekom ko te zna i voli
Znao sam sta zelis tad
Cuj me ti, nadji snage mijenjaj svijet
Budi ista kao more sto valovima mijenja svih obala lik
Ti ces nac pravi put jer ja to znam
Kao sto si nekad mogla sa osmijehom mi reci da ostanem sam
Davno je bilo kad je nestao ti svaki trag
Zelje i htjenja tvoja cudna tad su bila
Sunca sjaj u noci htjela si uvijek ti
Znala si nama novu igru nac i sretna biti
Meni si uvijek mogla prici kao nekom ko te zna i voli
Znao sam sta zelis tad
Cuj me ti, nadji snage mijenjaj svijet
Budi ista kao more sto valovima mijenja svih obala lik
Ti ces nac pravi put jer ja to znam
Kao sto si nekad mogla sa osmijehom mi reci da ostanem sam
Davno je bilo kad je nestao ti svaki trag
Zelje i htjenja tvoja cudna tad su bila
Sunca sjaj u noci htjela si uvijek ti
Znala si nama novu igru nac i sretna biti
Meni si uvijek mogla prici kao nekom ko te zna i voli
Znao sam sta zelis tad
Cuj me ti, nadji snage mijenjaj svijet
Budi ista kao more sto valovima mijenja svih obala lik
Ti ces nac pravi put jer ja to znam
Kao sto si nekad mogla sa osmijehom mi reci da ostanem sam
Kao sto si nekad mogla sa osmijehom mi reci da ostanem sam
ponedjeljak, 27.08.2007.
....odgrizi moje prste i pusti me van
klik
...............sunce i kisa moja starija braca neka paze na mene...
klik
.......sasvim lagano s leđa....................a normalno,drugačije i ne može ako uzmemo u obzir da mi je promjer struka 110cm,da-da,još uvik san u "blaženom"stanju..........uf!!!!! a kaže likar još nekih 40 dana,ajmo mu virovat,valjda on zna šta priča.tako da se psihički pripreman za bolove svih bolova i da napokon vidin to malo lice šta se sebično rita taman onda kad bi ja tila malo spavati,................a mišić mali jedva čekan..................
...............ja sam od uvijek na tvojoj strani..........
............i tako teće vrime,meni jaaaaaako sporo,a možda je negdi i stalo,možda,ko zna,tko uopće išta zna,ja znan da neznan,kako dalje,zaslužujen li,mogu li,a opet,11 godina san već mama,pa valjda znan šta radin,a opet ova mala mrvica je mene odabrala,zašto?da od mene napravi bolju osobu?da on sam odrati karmu i trpi mene za mater?ma, sve je to tako,uf..............jedino šta znan je da ću pružiti svu ljubav i nježnost i da ga čekaju tata i brat koji su isto tako puni ljubavi i strpljenja,sve mi se čini da se ja previše brinen, a malog čovika čeka mala obitelj puna ljubavi..........
......Od noci sam naslijedio
Samo glad u mislima ...
petak, 15.06.2007.
...Vuk i sedam kozlica
...Mama koza spremala se izaci u kupovinu. Njezini kozlici prvi put su trebali ostati sami u kuci.Prije odlaska majka je rekla svojoj djeci: Zakljucajte kucu i dok me nema nikome ne otvarajte vrata. Kada se vratim, pokazat cu vam svoju bijelu nogu ispod vrata. Zasto se bojis mama? - upitao ju je jedan kozlic. Kako cemo prepoznati vuka?- upita je drugi. Djeco moja - rece im majka, vukova je sapa smedja, nije ovako bijela kao nasa, i zato dobro pazite
Kozlici su se igrali kad se zaculo kucanje na vratima. Tko je?- upitali su svi u isti glas.
Mama- odgovorio je jedan strasni glas. Nas ne mozes prevariti, odgovorio je najmladji. To si ti, zlocesti vuce. Kozlici su se nastavili igrati u kuci, a vuk se sav bijesan udaljio vicuci: Sto mu gromova!-nikad necu uspjeti prevariti ove kozlice. No tada mu je pala na pamet nova ludost.
Brzo je krenuo do susjednog kokosinjca i ukrao jaja jer je negdje cuo da ona prociscavaju glas. Zatim se vratio kozlicima i rekao im, ali sada njeznim glasom da je on njihova majka. Drugi kozlic koji je bio najlukaviji dobro je poznavao vukove trikove zatrazio je od njega da mu pokaze sapu.
Vuk je bez imalo oklijevanja gurnuo svoju veliku sapu ispod vrata. Kada su kozlici ugledali vukovu veliku smedju sapu, poskocili su od straha.
Ali takva prevaranta nista nije moglo zaustsviti. Gle, vuk mora da je poludio!-
... pomislile su vjeverice kad su ga vidjele kako skace u vrecu brasna. Vuk je opet dosao do kuce gdje su bili kozlici i pokucao na vrata. Tko je?- upitali su kozlici. Mama je. Otvorite djecice!-odgovorio je njezni glas. Ako zelite pokazat cu vam sapu. Vuk gurne svoju bijelu sapu ispod vrata. Vidjevsi bijelu sapu kozlici su povjerovali da je to njihova mama i otvorili vrata. Ali cekalo ih je veliko iznenadjenje. Otvorili su vrata vuku koji ih je dosao pojesti.
Vuk je konacno docekao svoj trenutak. Svom snagom bacio se na kozlice i sve ih progutao! Gotovo sve, jer je najmladji kozlic uspio pobjeci i sakriti se u veliki sat.
Kada se vratila kuci, mama koza nije mogla vjerovati svojim ocima. Sve je bilo u neredu, stolci prevrnuti, zastori poderani, a nigdje ni jednog kozlica. Gdje su tvoja braca? upitala je jadna majka ugledavsi najmladjeg kozlica.
Placuci i jecajuci, jadni je kozlic ispricao majci sve sto se dogodilo. Zadovoljan i puna trbuha, vuk je otisao prileci ispod drveta. Mama koza tiho mu se priblizila, otvorila trbuh i oslobodila svoje kozlice. Svi su se sretni i veseli vratili kuci.
------------------------------------------------------------------------------
........................eto lipi moji,u skladu s situacijom,da malo osjetite blagodati trudnoće:-D,iako mi nikako nije jasno šta ima blaženo u riganju,žgaravici,povečanju konfecijskog broja s 36 na 40,otećenim nogama.........itd...itd al eto neka ,vridi sva ova muka,pa kako stvari stoju 8.10.bi opet trebala postati mama i najvjerovatnije na svit doniti još jednog funcuta jer mislin da ja nisan sposobna rodit neku milu djevojčicu i poljuljat ovaj udomačeni sklad:psx-nogomet,tv-nogomet,ps-nogomet............di kod se okrenen nogomet.............................ma da vi mene nebi krivo svatili,ja sam prekrasno,obožavam ovo malo stvorenje i jedva čekam da se napokon vidimo.inače sad san u 24 tjednu i dobar dio je iza mene,to vam izgleda otprilike ovako
........hm!!!!ništa od sexy strukića:-D,a mogu vam i iskreno reći da mi je popiti koji pelinčić mmmmmmmmmmm uf!!!!!!!!!
..........ljubac
.....klik
subota, 28.04.2007.
nešto kao tama između dva treptaja...
želim ti pričati o nečemu, sasvim nevažnom,
O kiši, o jutru, o svome psu...
...ništa posebno
sasvim dovoljno je da si ovdje
da skupa šutimo...
klik
srijeda, 04.04.2007.
....i teće,teće vrijeme
klik
.....kažu da vrijeme "liječi" sve,ali čini se da je vrijeme pojam koji je neodvojivo vezan za onog tko ga opaža. Isti vremenski period netko će percipirati kao dug, a netko drugi kao vrlo kratak. Kako bi se odredila neka zajednička vrijednost, koristimo se satovima i kalendarima, a pošto su ova općeprihvaćena sredstva u stvari produkt proizvoljnog dogovora, vrijeme je da se zapitamo: kako vrijeme zapravo teče, ili još bolje - teče li uopće?
Vrijeme nikako ne može biti “zapravo”. Ako ti se čini da je dugo, onda je dugo, a ako ti se čini da je kratko, onda je kratko, a koliko je stvarno dugo ili kratko, to nitko ne zna
vrijeme samo po sebi ne postoji?! ili vrijeme nije ništa drugo nego mjera promjene?!
u svakom slučaju neki od nas nikad neće "ozdraviti"ili ipak ?????????uf,bolje da izađen u dvorište i otplešen ples da otjera oblake jer još kap kiše i možda ostanem u vječnoj depresiji i strahu da vrijeme ne liječi sve...................................
..ili je ipak prolazno sve,kao ptica let
...i dok te gledam ja se pitam
koliko stoljeća već te znam
oduvjek ti si dio mene
da više ne znam...
subota, 31.03.2007.
O SUNCU, MJESECU I SKRIVANJU VALINORA
...Pripovijeda se da su nakon Melkorova bijega Valari dugo nepomično sjedili na svojim prijestoljima u Prstenu usuda, ali nisu bili besposleni, kako je Fëanor u svojoj ludosti govorio. Jer Valari mnoge stvari mogu stvoriti svojom mišlju radije nego rukama, te bezglasno u tišini vijećati jedan s drugim. Tako su bdjeli u noći Valinora, a njihova je misao stupila izvan Eäe i još dalje, sve do Kraja; ali ni njihove moći ni sva mudrost nisu mogle ublažiti njihovu bol i saznanje o zlu u času njegova postanka. Ali nisu toliko oplakivali smrt Drveća koliko oskvrnuće Fëanora: najokrutnije od svih Melkorovih djela. Jer Fëanor se od sve druge Ilúvatarove djece rodio moćniji tijelom i umom, hrabriji, izdržljiviji, krasniji, razumniji, vještiji, jednake snage i istančanosti, a u njemu je gorio blistav plamen. Čudesna djela koja je u slavu Arde inače mogao stvoriti, jedino je Manwë donekle mogao zamisliti. A Vanyari koji su bdjeli s Valarima kazivahu da kad su glasnici prenijeli Manwëu Fëanorov odgovor njegovim poslanicima, Manwë zaplaka i pognu glavu. Ali na Fëanorove posljednje riječi: da će ako ništa drugo, onda barem Noldori ostvariti podvige kojima će zauvijek živjeti u pjesmi, on podiže glavu, kao netko tko čuje glas iz daljine, i kaza: "Tako će i biti! Skupo plaćene smatrat će se te pjesme, a ipak vrijedne truda. Jer za njih nema druge cijene. Kroz njih će se, upravo kako nam je Eru govorio, nova i dotad nepojmljiva krasota roditi na Eäi i neće svako zlo biti za zlo." Ali Mandos odvrati: "Ipak će zlim ostati. Fëanor će uskoro k meni doći." Ali, kad su Valari konačno doznali da su Noldori doista izašli iz Amana i vratili se u Međuzemlje, podigoše se i počeše u djela pretvarati one riječi kojima su mislili ukloniti Melkorovo zlo.
Tad Manwë umoli Yavannu i Niennu da sakupe svu svoju moć rasta i zacjeljivanja, a one usmjeriše sve svoje sile k Drveću. No Niennine suze ne uspješe zaliječiti njihove smrtne rane, dok je Yavanna dugo pjevala sama među sjenkama. Ipak, kad je već bila izgubljena svaka nada, a njezina pjesma zadrhtala,
Telperion napokon porodi na goloj grani jedan veliki srebrni cvijet, a Laurelin jedan jedini zlaćani plod. Ove uze Yavanna, a Drveće tad umre, i njihova beživotna debla još stoje u Valinoru, kao uspomene na iščezlu sreću. Ali cvijet i plod Yavanna dade Aulëu, a Manwë ih blagoslovi, pa Aulë i njegov narod načiniše lađe koje su ih mogle ponijeti i sačuvati njihovu svjetlost: kako je kazano u Narsilionu, Pjesmi o Suncu i Mjesecu. Ove su lađe Valari dali Vardi da postanu nebeske svjetiljke, sjajnije od drevnih zvijezda i bliže Ardi; a ona im dade moć da plove nižim predjelima Ilmena, te ih uputi
utvrđenim putanjama ponad Zemljina pojasa sa Zapada na Istok i natrag. Valari ovo načiniše prisjećajući se u svojem sumraku tame nad zemljama Arde; te zbog toga odlučiše osvijetliti Međuzemlje i svjetlošću omesti Melkorova zlodjela. Jer nisu zaboravili Avare koji su ostali uz vode svojega buđenja, niti su posve digli ruke od izgnanih Noldora, a Manwë je usto znao da se bližio čas dolaska ljudi. Doista je rečeno da, kao što su Valari onomad ratovali protiv Melkora za spas Quenda, tako su se sad na neko vrijeme suzdržali od rata radi spasa Hildora, Onih-koji-dolaze-
poslije, mlađe Ilúvatarove djece. Jer toliko su bolne bile žrtve Međuzemlja u ratu za Utumno da su se Valari pobojali ne bi li sad bile još teže; jer su Hildori imali biti smrtni i slabiji od Quenda da bi mogli izdržati strahote i previranja. Štoviše, Manwëu je bilo nepoznato gdje će ljudi doći na svijet, na sjeveru, na jugu ili na istoku. Stoga Valari odaslaše svjetlo, ali i jače utvrdiše zemlju svoga boravka.
Isil, Sjaj, Vanyari u davnini nazvaše Mjesec, cvijet Telperiona iz Valinora, a Anar, Zlatoplami, plod Laurelina, oni nazvaše Sunce. Ali su im Noldori nadjenuli i ime Rána, Lutalac, i Vása, Plameno Srce, koje budi i uništava; jer je Sunce bilo postavljeno kao znak buđenja ljudi i sve bljeđeg sjaja vilenjaka, dok Mjesec čuva uspomenu na njih.
Djevici koju Valari odabraše među Maiarima da upravlja Sunčevom lađom bijaše ime Arien, a onaj koji je kormilario Mjesečevim otokom zvao se Tilion. U danima Drveća Arien je uzgajala zlatno cvijeće u Váninim vrtovima i zalijevala ih blistavom rosom Laurelina; dok je Tilion bio lovac iz Oromëove družine i nosio je srebrni luk. Ljubio je srebro, a kad je bio željan odmora, napuštao je Oromëove šume i odlazeći u Lórien ležao snivajući pokraj Estëinih jezeraca pod treperavim zrakama Telperiona; zato je on molio da mu zauvijek dopuste da njeguje posljednji Srebrni cvijet.
Djevica Arien bila je moćnija od njega, a nju izabraše jer se nije bojala Laurelinova žara, niti joj je on mogao nauditi, jer je od početka bila vatreni duh kojeg Melkor nije uspio prevariti ni namamiti da mu služi. Presvijetle bijahu Arienine oči da bi ih čak i Eldari mogli pogledati, a napustivši Valinor, ona svuče sa sebe obličje i ruho koje je ondje poput drugih Valara nosila te bijaše poput golog plamena, strahotna u bogatstvu svojega sjaja. Isila prvog načiniše i opremiše, te se on prvi otisnuo u carstvo zvijezda i bio starije od novih svjetala, kao Telperion od Drveća.
Tad je neko vrijeme svijet obasjavala mjesečina, a mnoga su se bića uskomešala i probudila iz Yavannina sna. Morgothovi se sluge zaprepastiše, ali vilenjaci iz Vanjskih zemalja s užitkom gledahu uvis; upravo kad se Mjesec uzdigao iz tame na zapadu, Fingolfin zapovjedi da se oglase njegove srebrne trublje i otpoče svoj pohod na Međuzemlje, dok su se sjenke njegove vojske vukle duge i crne za njima. Tilion je sedam puta proputovao nebeski svod i bio na najkrajnjem istoku u trenu kad je Arienina lađa bila spremna.
Tad se Anar uzdigao u svoj svojoj slavi, a prva Sunčeva zora nalikovala je na veliku vatru na tornjevima Pelóra: oblaci su se Međuzemlja zapalili i začuo se zvuk mnogih vodopada. Morgoth se nato doista obeshrabrio i spustio u najdublje ponore Angbanda, povukao svoje sluge, te odaslao golem dim i crn oblak da sakrije svoju zemlju od svjetla Danje zvijezde.
Međutim je Varda namijenila dvjema lađama da plove Ilmenom i uvijek budu u zraku, ali ne zajedno; svaka je imala prijeći iz Valinora na istok i vratiti se, prva izlazeći na zapadu, a druga kretajući s istoka.
Tako su se prvi novi dani računali na način Drveća, od ispreplitanja svjetla kad su Arien i Tilion prolazili na svojim putanjama ponad sredine Zemlje. Ali je Tilion bio ćudljiv i nesigurne brzine i nije se držao određene mu putanje; već je žudio prići bliže k Arien privučen njezinim sjajem, iako ga je Anarov plamen pržio, te je Mjesečev otok potamnio.
Zbog Tilionove ćudljivosti, dakle, a još više zbog molitvi Lóriena i Estë koji kazivahu da su san i odmor izgnani sa Zemlje, a zvijezde skrivene, Varda promijeni svoju nakanu, te dopusti čas u kojem su nad svijetom vladale sjenke i polusvjetlo. Anar se stoga malko odmarao u Valinoru, ležeći na svježim grudima Vanjskog mora; a Večer, doba Sunčeva zalaska i odmora, bila je čas najveće svjetlosti i sreće u Amanu. No uskoro bi Sunce povukli dolje Ulmovi sluge, a ono velikom brzinom prošlo ispod Zemlje i tako nezamijećeno dospjelo na istok odakle se ponovno uspinjalo nebom da
ne bi noć bila preduga, a zlo išlo pod Mjesecom. Ali zbog Anara vode Vanjskog mora postadoše vruće i užariše se obojenim plamenom, pa je Valinor bio osvijetljen i nakon Arienina zalaska. Ipak, što je ona dalje putovala pod Zemljom i približavala se istoku, onako je žar blijedio, a Valinor bivao sve mračniji i tad su Valari najviše žalili za smrću Laurelina. U zoru su sjenke Obrambena gorja ležale guste nad Blaženim kraljevstvom. Varda je zapovjedila Mjesecu da jednako putuje i prolazeći podno Zemlje izlazi na istoku, ali tek nakon što bi Sunce sišlo s nebesa.
No Tilion se kretao promjenjivom brzinom, kao što se i sad kreće, usto ga je i dalje privlačila Arien, kao što će uvijek biti, pa se tako oboje često mogu vidjeti zajedno nad Zemljom, a kadikad se zgodi da joj on priđe preblizu, pa njegova sjenka odsiječe njezin sjaj i usred dana zavlada mrak.
Stoga su otada, pa sve do Promjene svijeta Valari računali dane prema dolaženju i odlaženju Anara. Tilion je pak rijetko boravio u Valinoru, radije je hitao preko zapadne zemlje, preko Avathara ili Aramana ili Valinora i uranjao u bezdan iza Vanjskog mora, slijedeći vlastitu putanju sam među pećinama i špiljama pod korijenjem Arde. Ondje bi često znao dugo tumarati i kasno bi se vraćao.
Uprkos tomu, nakon Duge noći svjetlo je Valinora bilo jače i krasnije od onoga nad Međuzemljem; jer ondje se Sunce odmaralo, a nebeske se svjetiljke primicale bliže tom Zemljinom kraju. Ali ni Sunce ni Mjesec ne mogu nanovo oživjeti svjetlo iz davnine koje je izviralo iz Drveća prije nego što ih je dotakao Ungoliantin otrov. To svjetlo sad živi jedino u Silmarilima.
No Morgoth je mrzio nova svjetla i neko vrijeme ga je smućivao ovaj neočekivani potez Valara. Tad je napao Tiliona, poslavši duhove sjenki protiv njega, te su se sukobili u Ilmenu sred zvjezdanih putanja, ali je Tilion pobijedio. Arien se Morgoth najljuće bojao, ali se nije usuđivao prići joj bliže, jer doista više nije imao toliku moć; naime, kako je njegova pakost rasla i kako je od sebe slao lažima stvoreno zlo i opaka stvorenja, onako je njegova moć prelazila u njih i raspršila se, a on bivao sve više vezan uz zemlju i nerad ostaviti svoja mračna uporišta. Sjenkama je skrivao sebe i svoje sluge od Arien, jer oni ne mogahu dugo izdržati pogled njezinih očiju; te su zemlje blizu njegova boravišta bile zakrite dimom i golemim oblacima. No vidjevši napad na Tiliona, Valari posumnjaše, strahujući što bi još Morgothova pakost i lukavstvo mogli izmisliti protiv njih. Ne htijući ratovati protiv njega u Međuzemlju, jer ipak su pamtili propasti Almarena, odlučiše da se takvo što neće dogoditi Valinoru. Stoga oni u to doba još bolje ogradiše svoju zemlju i podigoše gorske zidine Pelóra do strmih i stravičnih visina na istoku, sjeveru i jugu. Njihovi vanjski obronci bijahu tamni i glatki, bez uporišta ili izbočine, a rušili su se golemim klisurama čija je površina bila tvrda poput stakla i uzdizali se do tornjeva s krunama od bijelog leda. Na njih su postavili budnu stražu, te kroz njih nije bilo puta doli jedino kroz Calaciryu; no taj prolaz Valari nisu zatvorili zbog vjernih Eldara i grada Tiriona na zelenom brijegu u kojem je Finarfin još vladao ostatkom Noldora u dubokom klancu u planini. Jer svi oni od vilenjačkog roda, pa čak i Vanyari i Ingwë, njihov vladar, moraju kadikad udahnuti vanjskog zraka i vjetra što dopire preko mora iz zemalja njihova rođenja; usto Valari ne htjedoše posve odvojiti Telere od njihovih rođaka. Stoga u Calaciryi oni postaviše jake kule i brojnu stražu, a ondje gdje se spajao s nizinama Valmara utabori se vojska, te nijedna ptica ni zvijer ni vilenjak ni čovjek, niti ikoje drugo stvorenje koje je živjelo u Međuzemlju nije moglo proći kroz taj tabor. Isto su tako u to doba koje pjesme nazivaju Nurtalë Valinóreva, Skrivanje Valinora, bili postavljeni Začarani otoci, a sva mora oko njih ispunjena sjenkama i zabunom. Ti su se otoci nizali poput mreže nad Sjenovitim morima sa sjevera na jug,
prije nego što se moglo dospjeti, ploveći na zapad, do Tol Eressëa, Osamljenog otoka. Jedva da je ijedan brod mogao ploviti kroz njih, jer opasni zvuci valova vječito uzdisahu nad tamnim stijenama uronjenim u maglu. U sumrak su se, naime, teški umor i gnušanje spram mora spuštali na mornare, a svi koji su ikad stupili nogom na otoke bili su ondje uhvaćeni u zamku i snivali sve do Promjene svijeta. Tako se ispunilo Mandosovo pretkazanje u Aramanu kojim je Blaženo kraljevstvo postalo Noldorima nedostupno, a od mnogobrojnih glasnika koji su poslije plovili na Zapad nijedan nikad nije stigao u Valinor – doli jednog jedinog; najvećeg moreplovca u pjesmama... 
...eto,čitajte malo,ja volin,paaa nadan se da vas ima još;silmarillion-tolkien...ljubac
-klik
četvrtak, 22.03.2007.
...pozdrav mi odnesi
klik
Idi sad druze moj
Ljubav i pozdrav mi odnesi mojoj ti
Putu mom tu je kraj
Umoran ovde ja cu stati, zelim mir Kad ne bude mene
Kad me skriju paprati, travke i sas
Kad ne bude mene
Ljubit cu je pjesmama svojim i tad
O reci mi njoj Da je tako prolazno sve Kao ptica let
Samo nju, da, volio sam ja Jer je za me bila sav svijet
Crveni moj cvijet
Idi sad druze moj
Ljubav i pjesmu mi ponesi mojoj ti
Dalje sad mogu sam Pocinak ovdje ja cu naci, idi ti
Kad ne bude mene Kada dodju drugi djecaci ko ja
Kad ne bude mene
Reci da cu ostati sa njom i tad
O reci mi njoj
Da je tako prolazno sve Kao ptica let
Samo nju, da, volio sam ja
Jer je za me bila sav svijet Crveni moj cvijet
Idi sad druze moj
Ljubav i pjesmu mi ponesi mojoj ti
Dalje sad mogu sam Pocinak ovdje ja cu naci, idi ti
Kad ne bude mene
Kada dodju drugi djecaci ko ja
Kad ne bude mene Reci da cu ostati sa njom i tad
O reci mi njoj
Da je tako prolazno sve Kao ptica let
O reci mi njoj
Da je tako prolazno sve Kao ptica let
Kao ptica let
-klik
...ponekad je vidim ležeći u snu,kao igru sjena na mom ramenu bijelo svjetlo iznad površine tupih koraka....koliko još ima do očaja
subota, 10.03.2007.
.................suzo,oka mog
. . . .i katkad su mi drage moje rane
klik
utorak, 27.02.2007.
.....izdaleka
Kad bi naše prijateljstvo ovisilo o vremenu i prostoru,
onda bismo, svladavši vrijeme i prostor,
upropastili i naše bratstvo! Svladamo li prostor, ostaje nam samo OVDJE.
Svladamo li vrijeme, ostaje nam samo SADA.
Zar ne misliš da ćemo se na tom putu, između Sada i Ovdje, ipak povremeno susretati?
klik
...tiho od daha tiše
